"Ja čitam ljudima sa usana. To je za mene nemi film"
*Kako je epidemija korona virusa uticala na zajednicu gluvih i nagluvih osoba u Srbiji? * Neki od primera njihovog otežanog funkcionisanja su očiti, a neki teško zamislivi
Osrednja gužva u gradskom prevozu, stajaća mesta taman toliko popunjena da se mogu videti oni koji sede. Trojica mladića, visoki, mršavi, lepo podšišani, sa maskama na licu, sede u redu. Dvojica za "duplim sedištem", naopako okrenuti, i treći odvojen prolazom između sedišta, na mestu pored. Imaju po 20-ak godina. Drže telefone u rukama, oči im se ispod maski smeju. Povremeno se ćušnu laktovima, kada je šala baš dobra.
Utom prstima nastavljaju razgovor, nečujno se smejući. Nekad i nekad svuku masku da bi jedan drugom pročitali sa usana. Redak prizor. Bar jedan od njih trojice je gluva osoba.
Korona ekskomunikacija
Kombinovanje znakovnog jezika i čitanja sa usana uobičajeni je način komunikacije između gluvih i nagluvih osoba, rekli su nam iz Saveza gluvih i nagluvih Srbije. Zbog boljeg razumevanja, maske se često spuštaju, a zbog epidemioloških mera za suzbijanje zaraze korona virusom, obratili su se i Kriznom štabu. Oni su ih razumeli i dali pisanu saglasnost, pa problema ni kažnjavanja nije bilo do sada.
- Promena koja nas je sve zadesila u martu povodom korone je svima život promenila, a posebno nama gluvim i nagluvim osobama. Mislila sam, trajaće to mesec dana i vratićemo se normalnom životu. Ali dan po dan, sat po sat, sve više zaraženih, sve strože mere. Zabranjen boravak u zatvorenim prostorijama bez maske. Kako ja da komunciram sa ljudima ne čitajući im sa usana? Ne čujem ih, to je za mene "nemi film" - navela je sekretar Saveza gluvih i nagluvih Srbije Jelena Đaković (na fotografiji), u razgovoru za Telegraf.rs.
Na svom primeru objasnila je da se oseća kao stranac u svom gradu, čiji jezik ne razume. Mere fizičkog distanciranja udaljile su je od bliskih osoba, a nove epidemiološke okolnosti uplovile su u život zajednice noseći sa sobom nove nerazumljive reči, što je dodatno pojačalo nesigurnost.
- Puno nam je pomoglo rukovodstvo javnog servisa, jer smo postigli dogovor da se sve informativne emisije prevode na znakovni jezik i na taj način su gluve i nagluve osobe bile informisane o svim dešavanjima. Međutim, i pored informacija koje smo dobijali, mnogo toga nismo shvatili i razumeli u dovoljnoj meri, zbog nepotpunih informacija i različitih tumačenja. Takođe, nisu sve gluve osobe na istom nivou kada je fond reči u pitanju, pa su mnoge stručne reči koje se koriste u pisanim sredstvima informisanja nerazumljive za gluve osobe, što dodatno otežava situaciju i stvara nesigurnost - objasnila je.
Majka nagluva od rođenja, sin zdravog sluha
Jelena je nagluva od rođenja, kao i njen stariji brat. Otac im je nagluva osoba, kažu da je to nasledno. Njena bratanica takođe je nagluva, njen sin, sa druge strane, nema problem sa sluhom, iako je njegov otac gluva osoba.
Završila je osnovnu i srednju školu u Beogradu, Školu za oštećene sa sluhom "Stefan Dečanski". Za vreme školovanja bila je u domu učenika. Tog se perioda seća kao teškog, zbog razdvojenosti od roditelja koji su živeli na Kosovu i Metohiji, ali i kao radosnog zbog uključenja u zajednicu gluvih. U njoj je stekla prijatelje i budućeg supruga.
Bila je i član sekcija - kulturnih i sportskih. Po završetku školovanja ona i brat su se zaposlili, a roditelji su došli u Beograd, pa je porodica bila na okupu. Na mesto sekretara SGNS izabrana je 2019. godine. Jedna od njenih uloga je da koordinira rad 45 lokalnih organizacija u Srbiji.
Kompletan tekst sa sajta Telegraf.rs možete da pročitate na ovom linku